blanjanje, postupak oblikovanja materijala odvajanjem čestica (skidanjem strugotina) ravnocrtnim gibanjem alata ili obrađivanog predmeta (obratka). Za blanjanje drva služi ručna blanja, a za blanjanje kovina rabi se alatni stroj, blanjalica. Ona se sastoji od postolja, stola na koji se pričvršćuje obradak, stalka s držačem noža i od mehanizma koji pretvara rotacijsko gibanje motora u ravnocrtno gibanje stola ili stalka s držačem noža. Blanjalica za kovine, kratkohodna (giba se alat) i dugohodna (giba se obradak), služi za obradbu ravnih ploha, a s pomoću dodatnih naprava može obrađivati i plohe zakrivljene u smjeru okomitom na glavno ravnocrtno gibanje, zatim za izradbu utora i proreza različita oblika. Kratkohodna blanjalica ima horizontalni rezni hod alata, a kratkohodna vertikalna blanjalica uobičajeno se naziva dubilica i služi za izradbu utora i sličnih oblika te zupčanika i zubnih motki. Tehnološke karakteristike blanjalice određene su najvećom duljinom ravnocrtnog gibanja, brzinom glavnog gibanja i veličinom radnog prostora.
Blanjalica za obradbu drva danas više nije u upotrebi, već se rabi ravnalica za obradbu užih drvenih površina (daske), debljača za finu i točnu obradbu paralelnih površina dasaka na određenu debljinu i kombinirana ravnalica-debljača. Međutim, ni u jednom od navedenih strojeva za obradbu drva glavno gibanje alata nije ravnocrtno već rotacijsko, pa to zapravo nisu blanjalice nego glodalice.